Znanstvenici s kalifornijskog Sveučilišta Berkeley otkrili su da umjetna inteligencija više nije ograničena samo na upotrebu jezika – već ga može i analizirati na način sličan ljudskim stručnjacima. U studiji koju su proveli lingvisti Gašper Beguš, Maksymilian Dąbkowski i Ryan Rhodes, testirani su najnapredniji AI jezični modeli, uključujući OpenAI-jev o1 model, u nizu složenih lingvističkih zadataka.
Rezultati su iznenadili čak i same istraživače: AI je uspio dijagramirati rečenice, prepoznati višeznačna značenja i točno analizirati gramatičku strukturu jezika, što je do sada smatrano isključivo ljudskom sposobnošću.
“Ovi rezultati izazivaju naše razumijevanje onoga što umjetna inteligencija može učiniti”, izjavio je Beguš, lingvist s Berkeleyja.
Studija, objavljena u lingvističkom časopisu, uključila je i testove rekurzije – sposobnosti umetanja rečenica unutar rečenica, što se tradicionalno smatra obilježjem ljudskog jezika. Model o1 pokazao je izvanrednu točnost i čak samostalno dodavao dodatne slojeve rekurzije u testnim rečenicama.
Lingvisti poput Toma McCoya s Yalea i Davida Mortensena s Carnegie Mellona, koji nisu sudjelovali u istraživanju, ističu da je ovo važan korak prema razumijevanju metalingvističkih sposobnosti umjetne inteligencije – sposobnosti “ne samo koristiti jezik, već razmišljati o jeziku”.
Zanimljivo je da su istraživači stvorili i potpuno nove “mini-jezike” kako bi isključili mogućnost da su modeli zapamtili postojeće podatke. AI je, i bez prethodnog znanja, točno prepoznao fonološka pravila – način na koji se zvukovi u jeziku mijenjaju i kombiniraju.
“Nisam očekivao da će rezultati biti ovako impresivni,” priznao je Mortensen.
Ovo otkriće otvara nova pitanja o granicama između ljudske i strojne inteligencije. Ako modeli nastave napredovati ovim tempom, mogli bi uskoro nadmašiti ljude u analizi jezika, a time i promijeniti način na koji razumijemo komunikaciju i spoznaju.
Ipak, istraživači upozoravaju da AI modeli i dalje ne stvaraju originalna lingvistička otkrića – već samo oponašaju ljudske uzorke na iznenađujuće precizan način.
“Čini se da smo manje jedinstveni nego što smo mislili”, zaključio je Beguš.
